Jingdezhen – svjetska prijestolnica porculana

Crvena opeka na dimnjacima nekadašnjih peći na drva, u kojima je stoljećima danonoćno nastajao najbolji porculan na svijetu, svjedoči o industrijskoj povijesti kineskog Jingdezhena i njegovu golemom kulturnom nasljeđu. Priznajem, o tim razmjerima ni sam nisam znao prije puta u kinesku provinciju Jiangxi. Kao što ni većina obrazovanijih vjerojatno ne zna da su prepoznatljive plavo-bijele vaze iz razdoblja dinastije Ming ili tanjuri iz razdoblja dinastije Qing, koji na aukcijama diljem svijeta dosežu vrtoglave sume, potekli upravo iz svjetske prijestolnice porculana. Kvalitetni porculan počeo se proizvoditi u Jingdezhenu još za vladavine dinastije Han. Ponajprije zato jer se u okolici nalaze goleme naslage kaolina, profinjene bijele gline koja se koristi u njegovoj izradi. Još za dinastije Song (960–1279) grad je bio globalno poznat po porculanu bijele i blijedozelene boje, a onda je u 14. stoljeću Jingdezhen postao najveći centar kineske proizvodnje. Za vladavine dinastije Ming peći su došle pod izravnu kontrolu suverena. Carski porculan proizvodio se u velikim količinama zbog potreba dvora i države, ali i zato jer ga je car poklanjao kao diplomatski dar. Zbog vojnih i financijskih kriza tijekom povijesti interes kineskih vladara za proizvodnju porculana u Jingdezhenu je varirao. Ne jednom su u raznim ratovima, revolucijama i pobunama stradavali i sam grad i peći, ali proizvodnja nikad nije prestajala, tumačio mi je tijekom obilaska povijesno-kulturnog bloka Taoyangli Weng Yanjun, direktor Instituta za arheološko istraživanje keramike u Jingdezhenu.

Iz muzeja unutar povijesno-kulturnog bloka Taoyangli

Dragan Nikolić u revitaliziranom povijesno-industrijskom području Taoyangli / Snimio Dragan Nikolić

Jedinstvena kvaliteta
kineskog porculana

„Na području djelomično očuvane tvornice nekad se proizvodio porculan za carski dvor. Ali i za državne prijeme, vjerske obrede, vjenčanja, diplomatske poklone… Istovremeno je postojalo najmanje 70 proizvodnih peći. U njima se odjednom moglo ispeći i do 10 tisuća komada porculana. Zapisi kažu kako je 1433. u samo jednoj pojedinačnoj narudžbi naručeno 443.500 komada s motivima zmaja i feniksa. Kriteriji pri selekciji finalnih proizvoda bili su vrlo visoki. Najkvalitetniji svjetski porculan nastajao je kao rezultat izvrsne sirovine, striktne kontrole kvalitete proizvoda i rigoroznog odabira finalnih komada. Naravno, uz neprestane inovacije u proizvodnji“, pojasnio je Yanjun. 

Lai Dequan

Wei Jing Jing

Weng Yanjun

Court Broussard

Zmajev paviljon u Taoyangliju

Na tonama porculana koji je odbačen kao nezadovoljavajući još prije 500 godina izgrađen je Zmajev paviljon, ispred kojega se danas u obilasku Taoyanglija fotografiraju brojni turisti. Na području od 600 tisuća m² uz ostatke nekadašnje carske tvornice nalaze se i brojne trgovine i radionice u kojima stvaraju umjetnici, ali se održavaju i tečajevi izrade porculana. Tu je i arheološko nalazište koje datira iz doba dinastije Song. Izgrađen je i muzej, arhitektonski dragulj u koji je ugrađeno 900 tisuća opeka iz starih peći. Kompleksom su lani prošla tri milijuna posjetitelja, a sam muzej posjetilo je 2,3 milijuna ljudi. Većinom je riječ o Kinezima, stranaca i nisam zamijetio toliko mnogo.   

„U muzeju je izložena poluzavršena šalica s motivom kokoši. Riječ je o komadu porculana koji je 2010. dosegnuo najvišu cijenu na dražbi ikad, 280 milijuna hongkonških dolara. Uz nju je izložena i zelena lampa za tamjan u obliku patke, koja nikada nije završila na dražbi zbog svoje unikatnosti. Restaurirali smo samo šest takvih komada. Patka je izrađena sredinom 15. stoljeća, za vladavine dinastije Ming. Jedinstvena je po obliku, boji, reljefu“, naglasio je Weng ­Yanjun.

Porculan iz Jingdezhena nekoć su nazivali bijelim zlatom. Globalno je poznat zbog jedinstvenih kvaliteta. Stručnjaci kažu kako ga odlikuje toliko čista bijela boja da podsjeća na mjesečinu, te da mu je zvuk rezak poput zvona, a debljina poput papira. Za posebnu prozirnost i zvuk zaslužan je kaolin, koji se miješa s kamenom bogatim feldspatom, skupinom minerala bogatih aluminijem i tektosilikatima. Prepoznatljiva plava boja potječe od kobaltova oksida. Dok sam se prisjećao srednjoškolskog gradiva iz kemije, Goh Zhenxz, inače voditelj Međunarodnog umjetničkog studija Jingdezhen, rekao mi je kako se kaolin odlično ponaša na visokim temperaturama u tradicionalnim pećima.

„Imali smo sreću da je kaolin od svih mjesta na svijetu pronađen upravo ovdje, od njega porculan pobijeli. Ali nas ovdje krase i nevjerojatna vještina i tehnika. Tradicija proizvodnje održala se sve ovo vrijeme i zbog tolikog broja carskih peći. Oko 80 ili 90 posto najkvalitetnijeg porculana koji možete kupiti na Zapadu potječe iz Jingdezhena“, uz osmijeh je ponosno naglasio Zhenxz.

Tradicija duga 2000 godina

Svoje današnje ime Jingdezhen je dobio 1004, u prvoj godini vladavine cara Zhenzonga iz dinastije Song (u carskoj je Kini razdoblju vladavine svakog cara dodjeljivano ime, a budući da je Zhenzongovu nadjenuto Jingde, uz sufiks zhen, koji na mandarinskom znači grad, nastao je Jingdezhen). Opčinjen tankim, bijelim i prozirnim porculanom, naredio je da svaki proizvedeni komad mora nositi oznaku njegova dvora. Peći su mogle raditi samo uz njegov pristanak. Izdizale su se na teritoriju polovice grada, pa stoji zaključak kako je Jingdezhen zapravo bio među prvim industrijskim gradovima na svijetu. Smješten je na rijeci Chang, koja je oduvijek bila ključna za dopremu kvalitetne gline i drva za peći iz obližnjih planina, ali i izvoz porculana u druge dijelove Kine i svijet. Sveučilišni profesor Zhang Chen, koji se bavi i dizajnom keramike, neprestano mi je tijekom razgovora ponavljao kako je Jingdezhen nevjerojatan grad.

Mješavina tradicije, umjetnosti i napredne tehnologije

„Imamo 2000 godina dugu tradiciju neprekinute izrade kvalitetne keramike, više od 1000 godina tradicije izrade porculana, te više od 600 godina postojanja carskih peći za izradu tog istog porculana. Na tako čvrstim temeljima možemo mlade obrazovati o kineskoj kulturi, kao i tradiciji izrade keramike. Tome smo strastveno predani“, uvjeravao me Chen, ujedno i kurator kada je u pitanju keramika kao nematerijalna kulturna baština.

Chen vodi etablirani izložbeni prostor koji pripada lokalnoj zajednici, budući da je i potpredsjednik nemale umjetničke udruge u Jingdezhenu. Kao nevladina organizacija, ali uz svesrdnu pomoć vlade, svake godine u njemu ugošćuju izložbe suvremenih mladih umjetnika iz Kine i inozemstva.

„Šezdeset tisuća mladih u Jingdezhenu bavi se keramikom. Uključujući i 5000 stranih umjetnika. Svake godine neki od stranaca dolaze ovdje živjeti, dosad se desetak parova i oženilo. Pomažemo im ostvariti njihove umjetničke snove, potičemo ih da se izraze kroz keramiku“, pohvalio mi se Zhang Chen, zadovoljan opipljivim rezultatima nimalo slučajne kineske strategije.

Jedna od onih koja je pristigla u Međunarodni umjetnički studio Jingdezhen je i 29-godišnjakinja iz američkog Dallasa. Court Broussard netom je diplomirala likovnu umjetnost, specijaliziravši upravo keramiku. 

„Nedavno mi se ukazala prilika za dolazak ovdje, kao dijelu skupine koja je imala izložbu u sklopu studentske razmjene. Glavni razlog mog dolaska u Jingdezhen jest taj što je riječ o svjetskoj porculanskoj meki iz koje je sve oko porculana i krenulo. Htjela sam iz prve ruke saznati više o kaolinu, te naučiti nove stvari od drugih umjetnika. Naravno, zanima me i kineska kultura“, nabrojala je svoje razloge Court Broussard.

Amerikanku sam susreo tijekom obilaska nagrađivanog kulturno-turističkog kompleksa Taoxichuan, koji na prostoru od dva km² objedinjuje industrijsku i urbanu regeneraciju s ciljem očuvanja keramičkog industrijskog nasljeđa. Ovdašnja inačica nadaleko poznate pekinške umjetničke četvrti 798 sadrži ostatke državne tvornice porculana, kao i nekoliko očuvanih carskih peći. Naglasak je na kulturnim i kreativnim industrijama, ali tu su i brojne trgovine, izložbeni saloni, restorani i barovi. Ta mješavina tradicije, umjetnosti i napredne tehnologije čini Taoxichuan svojevrsnim inkubatorom za sve novopridošle strance u grad, koji i kao poduzetnici i kao umjetnici pridonose stvaranju suvremenog identiteta Jingdezhena.

„Naš međunarodni umjetnički studio postoji cijelo desetljeće. Uključujući proljetne i jesenske sajmove, kada ovdje istovremeno ovdje boravi i do 300 umjetnika, dosad smo već ugostili njih oko 4300. Bilo da je riječ o kratkim boravcima, organiziranim predavanjima i dijeljenju znanja ili prodaji njihovih djela. Sve usluge koje pružamo u ovom umjetničkom centru ovise o prihodu koji utržimo od uplata umjetnika koji dolaze ovamo stvarati i učiti o posebnostima porculana iz Jingdezhena“, zaključio je na rastanku Goh Zhenxz.

Porculan okuplja 30 tisuća umjetnika i poduzetnika

Nastavljam za dolinu Taoyuan, koju smatraju ishodištem današnjeg Jingdezhena. Ondje je niz keramičkih studija i umjetničkih galerija, u njima više od 30 tisuća umjetnika i poduzetnika vezanih uz porculan. U jednoj od trgovina u nizu susrećem suvremenu umjetnicu Wei Jing Jing. Potječe iz okruga Funan u susjednoj provinciji Anhui. Keramiku izrađuje gotovo 20 godina. U oslikavanju porculana njezina su inspiracija suncokreti.

„Došla sam u Jingdezhen 2007. studirati keramiku na ovdašnjem sveučilištu. Nakon završetka studija odlučila sam ostati i probijati se kao umjetnica. Keramika ima magičnu moć, svatko tko se njome bavi želi ostati u ovom gradu. Ima nas sa svih strana svijeta, dobro se slažemo“, zadovoljno je ustvrdila Wei Jing Jing, dodajući da porculan itekako može biti način globalnog promoviranja Kine.

Lai Dequan jedan je od njegovih globalnih promotora. Nacionalno poznat suvremeni umjetnik keramikom se bavi već 60 godina, primjenjuje je u slikama u kojima miješa utjecaje Istoka i Zapada. Sve radi sam, od crteža preko oslikavanja i glačanja porculana. Dok mi je u svojoj impozantnoj galeriji pokazivao prikaz pitomog planinskog područja napravljen u cijelosti od keramike, pojašnjavao je i kako je intenzivnu crvenu boju koja prevladava na slici pri izradi porculana vrlo teško dobiti.

Trgovina s umjetničkim porculanom u dolini Taoyuan

Arheološko nalazište s ostacima peći iz doba dinastije Song

Umjetnici oslikavaju keramiku unutar povijesno-kulturnog bloka Taoyangli

„Ovu sam sliku, kojom dominira tzv. kineska crvena boja, predstavio i predsjedniku Xiju. Slikao sam i za njega, ali i za bivše kineske predsjednike Zemina i Jintaoa. Često me pitaju zašto ne preselim u neki od kineskih megalopolisa. Rođen sam i odrastao u Jingdezhenu, ovdje su moji korijeni. Želim stoga stvarati ovdje, a ne u Pekingu ili Šangaju. Između ostaloga, lako je doći do kvalitetne sirovine i kalupa za pečenje. Jednako misle i mnogi stranci koji pristižu ovdje. Puno je mladih, imaju neograničenu umjetničku slobodu. Umjetna inteligencija mijenja naše živote, ali kultura je nešto što ostaje za sva vremena. A mi imamo jednu od najstarijih svjetskih kultura, koju predstavljamo kroz porculan“, pomalo utopijsko kreativno okruženje Jingdezhena opisuje biranim riječima Dequan.

Njegovi vrtoglavo skupi radovi nastaju raznim tehnikama. Motivi na njima zrcale suvremenu umjetnost, ali sadrže i prepoznatljivu tradiciju. Do sredine 15. stoljeća na porculan iz Jingdezhena oslikavani su samo geometrijski oblici, biljke i životinje. Nakon toga, ljudske figure i krajolici. Za vrijeme posljednje kineske dinastije Qing proizvodnja je postala raznovrsnija, uz široki raspon stilova i kvalitete, te uvođenje višebojnih glazura. Tada je popularnost stekla i karakteristična ružičasta boja porculana, a Jingdezhen je preplavio niz privatnih peći. Izvoz u tada već debelo industrijaliziranu Europu opao je krajem 18. stoljeća, nakon što su Europljani započeli vlastitu proizvodnju porculana.

„Naravno, porculan nećete vidjeti samo u Kini. U prošlosti je bio vrlo bitan kanal za kulturnu suradnju, ali i kao simbol slobodne trgovine, što je mnogo značajnije. Diljem svijeta ljudi su ga koristili u svakodnevnom životu. Postao je stoga nešto što je zapisano u kolektivnom sjećanju čovječanstva. Mi danas zato ne moramo ispočetka stvarati priču nego samo ljude podsjetiti na te činjenice, dovoljno je da oživimo povijesno sjećanje. Mislim da možemo poboljšati globalno brendiranje Kine koristeći porculan. Jingdezhen se nije sam proglasio svjetskom prijestolnicom porculana, drugi su ga tako nazvali. Od davnih vremena ima najbolju tehniku izrade keramike, ali i prepoznatljiv umjetnički izričaj. Naš grad bio je sinonim i za nikad viđen oblik organizacije obrtničke proizvodnje u prošlosti. Ne čudi što je UNESCO ovdašnje tradicionalne tehnike pečenja gline 2010. stavio na svoj popis zaštićene nematerijalne kulturne baštine, a sam Jingdezhen proglasio gradom zanata i narodne umjetnosti“, u dahu je izgovorio Weng Yanjun.

Međutim, nije sve uvijek bilo ružičasto. Nakon Drugog svjetskog rata broj stanovnika pao je na trećinu od onoga iz 18. stoljeća, kada je grad bio na demografskom vrhuncu. Ubrzo je industrija reorganizirana na zadružnom principu, a proizvodnja porculana krenula je intenzivnije nego ikad prije...

„Bogato kulturno blago ne smije ostati zakopano u povijesti. Sve je po tom pitanju krenulo nabolje nakon intenzivnih arheoloških radova i otvaranja ovog kompleksa i samog muzeja. Jako sam ponosan i na činjenicu da je obrtnička izrada porculana danas velikih razmjera i da je riječ o itekako živoj industriji. Nije to tek predstava za turiste. Još uvijek više od 100 tisuća stanovnika Jingdezhena živi od industrije izrade porculana“, naveo je Yanjun na kraju našeg razgovora.

Jingdezhen polako izrasta u jedan od kineskih turističkih aduta. Muzej keramike inače je prvi takve vrste u Kini. U njegovu postavu pročitat ćete da oslikani zmajevi na porculanu simboliziraju carsku moć, a neizostavni božuri prosperitet. Cijeli dizajn odražava kinesku estetiku. Harmonija, priroda, simbolizam… Za izradu jednostavnog komada porculana iz Jingdezhena trebaju tjedni. Za one s detaljnijim oslikavanjem mjeseci, čak i godine. Kada je u 16. stoljeću upravo iz Jingdezhena diljem globusa krenula isporuka prepoznatljivog plavo-bijelog porculana (specifična plava boja dobivala se tada miješanjem perzijskog i kineskog kobalta) bio je to zapravo kineski iskorak u globalizaciju. Danas je Jingdezhen povezan s više od 180 gradova u 72 zemlje…

Kineski adut u globalnom brendiranju

„Mislim da Kinezi itekako cijene sami sebe kada je u pitanju porculan. Imaju za to razloga napretek. Sirovina je prvoklasna, gotovo ništa se ovdje ne baca u smeće. Kada u Americi nešto napukne ili bude bilo kakvih drugih problema, reklamiram glinu i vratim je natrag ili se toga jednostavno riješim. Ovdje cijene vrijeme utrošeno u proizvodnju, pa će u hodu popraviti stvari. To što u Jingdezhenu toliko vremena ulože u izradu samo jednog komada svemu daje veću vrijednost. I u tome su Kinezi uporni, to mi se sviđa. Nedostaje nam toga u današnje vrijeme“, iskreno je priznala Court Broussard.

Dan završavam u parku Mingfang, koji zovu Jingdezhen u malom. Na gotovo 70 hektara površine smješteno je stotinjak tvrtki, ali i niz izložbenih salona vrhunskog porculana. U jednome od njih dokaz je da i porculan može imati geopolitički predznak. Između ostaloga, jedan od kompleta izloženih tanjura bio je na stolu visokih gostiju tijekom sastanaka zemalja APEC-a 2014. Iz njega je jeo tadašnji američki predsjednik Barack Obama. Tu je i komplet poklonjen njegovu prethodniku Georgeu Bushu mlađem i supruzi. George Bush stariji i njegova žena tražili su, pak, od Kineza da za njihovu godišnjicu braka proizvedu 300 kompleta tanjura, čija je vrijednost iznosila 300 američkih dolara po komadu. Kako su se u svakom kompletu nalazila po tri tanjura, ukupna cijena narudžbe bila je 270 tisuća dolara. Budući da je taj porculan napravljen na visokim temperaturama, pribor za jelo neće uopće ogrebati tanjur, nisu zaboravili naglasiti domaćini…

„Porculan doista može biti kineski adut u nenametljivom globalnom brendiranju. Neopisivo je uživati u njegovoj tako bogatoj povijesti. Ali i svjedočiti kako su Kinezi prilagodili visokokvalitetnu proizvodnju modernim vremenima. U suvremenoj umjetnosti porculan i keramika više su zastupljeni kao zanat nego kao dio likovne umjetnosti. Voljela bih da je suprotno. Jer povijest proizvodnje porculana, koncepti i bogati elementi koje taj materijal donosi mnogo su više od zanata. Isto se odnosi i na sam Jingdezhen. Ovdje sam susrela mnogo interdisciplinarnih umjetnika. Svatko od njih ima svoju malu kreativnu nišu, bilo da je riječ o samom porculanu, njegovu oslikavanju ili tehnološkom procesu proizvodnje. Svaki dan naučimo nešto novo, doista se isplatilo doći ovdje“, bila je zadnja misao Court Broussard prije nego što sam napustio kreativni mravinjak Taoxichuan.

U Jingdezhenu su iz tla iskopani deseci milijuna komada keramike, sada ih najsuvremenijim laboratorijskim metodama pokušavaju spojiti u cjelovite predmete. Istovremeno, svjetska prijestolnica porculana ugošćuje prestižne keramičke sajmove, te privlači svjetske umjetnike koji eksperimentiraju s glazurama i formama. U odsjaju porculana zrcali se naša prošlost i sadašnjost, kažu mi za kraj ozareni domaćini, svjesni kako imaju itekako jak adut u globalnom brendiranju svoje zemlje…